Plameno naštrcavanje

Prema hrvatskoj normi HRN EN ISO 14919:2002, plameno naštrcavanje sa praškom predstavlja postupak dobivana prevlaka gdje se praškasta smjesa injektira u plinski mlaz i kinetički usmjerava prema površini obrade. Na taj način nastaju različite metalne, nemetalne i polimerne prevlake širokog spektra triboloških i mehaničkih svojstava.
U praksi se za ovaj postupak često koriste nazivi Flame spray, Combustion powder spray i LVOF (Low velocity oxygen fuel).

Premda je ovaj postupak temelj svih naprednijih postupaka naštrcavanja, zadnjih nekoliko godina razvojem kvalitetnijih komora za izgaranje i plinskih sapnica, značajno se podigla kvaliteta naštcanih prevlaka.
Primjerice mehanička svojstva keramičkih materijala su tek 20% lošija u odnosu na plazmatski postupak, ali uz značajnu ekonomičnost procesa; dok se čvrstoća prianjanja-adhezija kreće u granicama od 30-40 Mpa što zadovoljava većinu eksploatacijskih uvjeta.

Plamenim naštrcavanjem mogu se nanositi, za razliku od ostalih postupaka naštrcavanja, sve vrste materijala, od metalnih kompozita, oksidnih keramika i visokotemperaturnih polimera.
Kako Titan Sisak d.o.o. koristi vrlo fine praškaste materijale (veličina pojednih čestica praha je nanostruktuirana), struktura prevlaka je lamelasta uz poroznost između 1-5 %.

Najbolja svojstva se dobivaju sa materijalima na bazi molibdena koji uz visoku adheziju, čvrstoću i korozijsku postojanost nude izuzetna klizna svojstva.
Također tu su i materijali na bazi bronce, bijele kovine i babbita za popravke ili izrade novih kliznih površina.

Posebnost ove tehnike je i nanošenje polimernih materijala poput Polyamide 11 za aplikacije u kemijskoj industriji, u izrazito korozivnim sredinama ili kod strojinih dijelova u prehrambrenoj industriji.